Prirodni lijek protiv epilepsije

imela - Prirodni lijek protiv epilepsije

Imela je od davnine poznata kao odličan lijek protiv epilepsije. Dobro djeluje protiv visokoga krvnoga pritiska i arterioskleroze. Poboljšava rad limfnog sistema, uspješno se upotrebljava za liječenje dijabetesa, a djelotvorna je i kod poremećaja hormonskog sistema.


Smatra se da je uz glog najbolje prirodno sredstvo za srčane i krvožilne tegobe te sadrži sastojke koji reguliraju pritisak.
Trenutno traju ispitivanja njenog djelovanja protiv raka i AIDS-a. Ima i posebno značenje u starim vjerovanjima i tradiciji. Tri su biljke simbolično snažno povezane s adventom: imela, božikovina i jelka. Običaj je da se upravo imela reže uoči božićnih blagdana i tako obilježava početak zime. U izlozima trgovina ukrašenih u božićno vrijeme teško da nećete zamijetiti zelene grančice imele s bijelim bobicama.

Ljekovitost listova imele

Za liječenje se upotrebljavaju svi dijelovi biljke osim bobica, koje su otrovne. No, za razliku od bobica, list imele tradicionalno se koristi za pripremu čajeva i ekstrakta u ljekovite svrhe. Čaj pripremljen na hladan način: na šoljicu hladne vode dodaje se jedna žličica osušenog lista i pusti da odstoji nekoliko sati. Koristi se i kao klasični topli čaj za liječenje gihta, reumatizma i artritisa. Imela se u obliku čaja i ekstrakta koristi za jačanje srca i krvnih žila. Ako se, pak, kombinira s valerijanom i nekim drugim biljnim dijelovima, djeluje kao tonik za smirenje.

Teorija Rudolfa Steinera

Ta klasična upotreba listova imele za čaj koristila sve dok se nije pojavio Rudolf Steiner. Naime, on je uveo terapiju za oboljele od raka s ekstraktom imele u obliku injekcije. Korištenje imele u terapiji raka počinje kada je on 1917. godine, zajedno s liječnicom dr. Idom Wegmann, objavio rad o ljekovitim svojstvima imele. Najdjelotvorniji sastavni dijelovi imele su: visco-toksini i lektini imele. Visco-toksini djeluju ponajprije citolitski, pobliže, oni rastvaraju ćelijsku membranu tumorske stanice i tako je razaraju. Lektini imele djeluju sporije i ponajprije citostatski, tj. oni dovode rast tumora do izvjesnog mirovanja. Značajnije djelovanje lektina očituje se u jačanju imunološkoga sistema. Ekstrakt imele dobiva se kombinacijom sokova ljetne i zimske imele i navodno je u takvom obliku ta kombinacija korisna. Naime, Steinerova antropozofska gledišta poistovjećuju dvostruki život imele s životom čovjeka. Zimsko cvjetanje imele on smatra glavnom snagom te biljke, koja je sadržana i u njegovom ekstraktu protiv raka.  Njegova teorija ima i danas brojne poklonike.

Imela u kliničkim ispitivanjima

Imela je kao biljna vrsta danas apsolutni rekorder po broju obavljenih kliničkih ispitivanja. Ispitivanja obavljena u Europi pokazala su da ekstrakt imele može  pomoći dijabetičarima. Budući da djeluje na krvne žile te da snižava krvni pritisak, ekstrakt imele pomaže i kod migrena. Ekstrakt imele dobiva se kombinacijom sokova ljetne i zimske imele i navodno je u takvom obliku ta kombinacija korisna. Imela je 30 puta bila predmetom istraživačkih radova koji su bili fokusirani na prevenciju raka. Navodno ubija ćelije raka, povećava preživljavanje bolesnika, itd. No, uprkos tome, ni jedan od radova nije napravljen prema strogo naučnim kriterijima, pa još uvijek postoje dvojbe. Navodno pojačava imunitet, koji je slab kod oboljelih od raka.

Tradicija ljubljenja ispod imele

Imela simbolizira mir, pomirenje i sreću. Ovo seže još u pradavne keltske običaje: kad bi se neprijatelji susreli pod imelom, objavljivali su primirje do sljedećeg dana. Upravo zato se ona do danas stavlja iznad kućnog praga, a izmjena poljubaca pod njome je označavala prijateljsko i dobronamjerno raspoloženje. Stavljanje buketa od imele iznad vrata u božićno vrijeme tradicija je koja kaže: „Ovome domu želimo vječnost i sreću.“ Britanska, ali i europska, tradicija prenesena je u puritansku Ameriku, gdje se mladenci ljube onoliko puta koliko na imeli ima bobica. Nekima se imela toliko sviđa da su je uvrstili među nacionalne simbole. Oklahoma je jedina država na svijetu koja je to napravila još 1893. godine.

Osnovni recept

Prah od osušene i usitnjene biljke ili lišća uzima se dvaput dnevno, koliko stane na vrh noža. Uzima se s vodom ili u jelu. Ako se jedna čajna kašika praha od imele ostavi 3 sata u 2 dl tople vode, dobit će se ekstrakt koji se pije u dva obroka, pola ujutro, a ostatak navečer prije spavanja. Drugi je način da se šest čajnih kašika imele stavi u 6 dl hladne vode i pusti da odstoje 6 do 8 sati. Nakon toga se  procijedi. Pije se tokom dana bez šećera.

Čaj za peludnu groznicu

Čajevi mrtva kopriva, imela. Malu kašiku mješavine ili odvojeno čaja prelit s šoljom ključale vode, neka se hladi pet minuta, procijedit, piti do četiri šolje dnevno svježe pripremljenog čaja.

Primjedbe